Boris Kraljević

PONOSAN SAM ŠTO ZA VRIJEME DANA MUZIKE HERCEG NOVI IMA DUH KULTURNOG CENTRA

Intervju sa pijanistom, red. prof. Borisom Kraljevićem, umjetničkim direktorom Festivala Dani muzike u Herceg Novom

Crnogorski pijanista Boris Kraljević je umjetnički direktor festivala Dani muzike, koji je Herceg Novi doveo na kulturnu mapu svijeta. Boris Kraljević je nižu muzičku školu završio u rodnom gradu, Herceg Novom (klasa Milene Lučić), srednju u Sarajevu (klasa Nede Stanković), a redovne i postdiplomske studije na Državnom konzervatorijumu Čajkovski u Moskvi, u klasi profesora Lava Naumova. Tokom školovanja, učestvovao je na nacionalnim (širom nekadašnje Jugoslavije) i međunarodnim takmičenjima, osvajajući prve i specijalne nagrade, a potom su uslijedili i nastupi u mnogim zemljama Evrope, Amerike, Afrike i Azije, na kojima je izvodio resitale i klavirske koncerte (uz simfonijske i kamerne orkestre), svirajući često i kao član uglednih kamernih sastava u prestižnim koncertnim dvoranama (Musikverein u Beču, Palata Ujedinjenih nacija u Ženevi, Konzervatorijum Čajkovski u Moskvi, Opera House u Kairu, Rudolfinum Concert Hall u Pragu…).

Redovni je profesor na Nanyang Academy of Fine Arts u Singapuru, a na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i Akademiji lepih umetnosti u Beogradu radi kao gostujući profesor. Povodom obilježavanja 250 godina od rođenja W.A. Mozarta, za izdavačku kuću KNS Classical iz Španije je snimio CD sa djelima slavnog austrijskog kompozitora, a za istu izdavačku kuću i CD sa djelima Johannesa Brahmsa. Umjetnički je direktor Međunarodnog Chopinovog takmičenja pijanista u Singapuru. Uspjesi u pedagoškom radu i doprinos predstavljanju kulture Crne Gore u svijetu donijeli su mu, osim članstva u žirijima uglednih međunarodnih takmičenja, i značajna državna priznanja i umjetničke nagrade, kao i počasno mjesto u savjetima međunarodnih muzičkih festivala i umjetničkih asocijacija u Rusiji, Češkoj Republici i Singapuru.

MF: Završeno je još jedno izdanje manifestacije Dani muzike u Herceg Novom. Kada su se na kraju sveli utisci i rezultati, koliko ste zadovoljni ovogodišnjim izdanjem Festivala?
Boris: Razlog za svojevremeno premještanje Festivala iz Budve i Sv.Stefana u Herceg Novi je bio vapaj tadašnjeg organizatora, Udruženja kompozitora Jugoslavije, u vezi neprimjereno malog interesa za umjetničke programe i najistaknutije izvođače nekadašnje države. I sam sam, kao pobjednik Saveznog takmičenja u Dubrovniku 1987. godine, imao čast da nastupim u rodnom gradu, a naravno da sam pratio Festival i vrlo dobro se sjećam svega - odličnih koncerata i, uvijek u Herceg Novom, do posljednjeg mjesta ispunjenih koncertnih prostora. Nakon preduge pauze od dvanaest godina, Festival je obnovljen, najprije zahvaljujući entuzijazmu i ljubavi prema muzici našeg istaknutog sugrađanina, istoričara umjetnosti i profesora Lazara Seferovića. I ove godine, zahvaljujući ogromnom interesu sugrađana, kao i turista koji u velikom broju ljeti dolaze u naš grad zbog kulturnih programa, gosti Festivala iz osam zemalja Evrope i Dalekog istoka su nastupili u izuzetno inspirativnoj atmosferi ispunjene dvorane Park. Ponosan sam što za vrijeme Dana muzike Herceg Novi ima duh kulturnog centra u koji se i umjetnici i publika rado susreću.

MF: Pored izuzetne internacionalne karijere, kao i pedagoškog angažmana u inostranstvu, koji su Vaši motivi da budete na čelu Festivala, posebno ako se imaju u vidu teškoće koje prate organizovanje kulturnih manifestacija u Crnoj Gori, ali i u okruženju?
Boris: Odgovornost je velika, a razlog za prihvatanje poziva da uređujem program Dana muzike je to što sam Novljanin, što vrlo dobro znam koliko je interesovanje za umjetnost u gradu i što je kultura, kao i svuda u svijetu, najbolji način za promociju grada i države. Stalno podsjećamo na vrhunske umjetničke domete i izuzetnu posjetu, jer nemamo ni približno zaslužen tretman institucija koje upravo egzistiraju da bi prepoznale potencijal, kvalitet i značaj pojedinaca i manifestacija u državi. Koliko vaših čitalaca zna da je Herceg Novi zasluženi dobitnik titule Šampiona kulturnog turizma Jugoistočne Evrope za 2010. godinu?! Vjerujem da bi ova informacija bila mnogo dostupnija i više promovisana putem svih medija da se radilo o drugom gradu. Nastupajući na festivalima i u okviru koncertnih sezona u  inostranstvu imam priliku da čujem muziciranje umjetnika iz svijeta i susretnem se sa predstavnicima institucija kulture koji prepoznaju važnost i domete hercegnovskog festivala. Za uspjeh manifestacije je jako važno njihovo razumijevanje i partnerstvo u organizovanju programa poput ovogodišnjeg gostovanja Tokijskog ansambla, ili prethodnih godina orkestra Virtuosi di Praga, Simfonijskog orkestra iz Harkova, Simfonijskog orkestra iz Kaira, Orkestra saksofona sa Nacionalnog konzervatorijuma Superior u Parizu, Državnog kvarteta Glinka iz Rusije i drugih. Dani muzike su inicirali uspješnu saradnju sa festivalima u Crnoj Gori i okruženju, pa tako i uz neodgovarajuće finasijske uslove uspijevamo da u Herceg Novom ugostimo renomirane umjetnike iz dalekog inostranstva.

MF: Dugo godina živite i radite u inostranstvu. Koliko je tamo lakše ili teže profesionalno se baviti muzikom?
Boris: Ako mislite na moju pedagošku aktivnost, samo angažovanje za mene je bilo lako da lakše ne može biti, jer sve svoje dosadašnje pozicije na akademijama sam dobijao isključivo po pozivu! Pri prihvatanju prijedloga za rad sa mladim pijanistima, vodim računa da Akademija pruža adekvatne uslove za odgovarajući napredak studenata, a meni kao pedagogu i koncertnom pijanisti takođe dovoljno prostora za nastupe i predavanja na majstorskim kursevima širom svijeta. Pedagog sam koji ne smatra svoj poziv za moguće interesantan detalj u biografiji, već to radim iz ljubavi i uz puno angažovanje. Da nije tako, ne bih održao niti jedan, čas već bih se posvetio samo koncertiranju, što sam zavolio od momenta kad sam prvi put javno nastupio.

MF: Nedavno ste koncertirali u Crnoj Gori, imali turneju u Italiji, a prije par dana ste nastupili u Singapuru. Da li repertoar na nastupima prilagođavate publici kojoj svirate?
Boris: Nekako se uvijek dogodi da moj izbor programa zavoli i publika, možda zato što i sam često budem u publici na koncertima. Naravno, izlazim u susret organizatorima koji imaju ideju o stilskoj ili žanrovskoj koncepciji svojih programa, tako da sam u proteklim sezonama izvodio resitale u cjelini posvećene Mozartu, Brahmsu i Chopinu, dok ove godine uključujem i djela Franza Liszta, jasno je, zbog želje organizatora, a i moje lično, da obilježe dva vijeka od rođenja velikog kompozitora.

MF: Kada ste na sceni i svirate, postoji li još nešto za Vas osim muzike?
Boris: Ne, ne postoji, valjda ne bi ni trebalo da bude drugačije!

MF: Jedan od najuticajnijih kritičara u Singapuru je u jednom svom osvrtu naveo da ste „pogodili u srce muzike Frederica Chopina“. Koliko je to teško postići i kojim putem se tamo stiže?
Boris: Hvala Vam na spominjanju! U pitanju je, naravno, lični doživljaj autora kritike. Kada bi se radilo o teškoći, sigurno bi se malo šta moglo postići. Pri studiranju određenog repertoara, zasigurno postoji i faza „savladavanja tehnički komplikovanih“ djelova, ali sve što se radi upravo služi da bi umjetnik pokazao svoje viđenje djela koje interpretira. Na publici, ljubiteljima i školovanim muzičarima je da procijene i da prihvate ili ne nečiji talenat, vještinu, znanje i iskrenost u intrepretaciji.

MF: Da bi se postao uspješan muzičar sa biografijom kao što je Vaša potrebno je mnogo rada i odricanja i to još od djetinjstva. Koliko traje Vaš radni dan?
Boris: Vjerujem kao i radni dan mnogih ljudi u većini profesija, a to znači da je radni dan dugačak. Ponekad od ranog jutra, pa do iza ponoći. Nisam od onih koji propagiraju po svaku cijenu bavljenje isključivo onim što je usko vezano za profesiju, međutim ponekad je situacija takva da student, a najčešće više njih, za par dana putuje na međunarodno pijanističko takmičenje ili ih očekuje recital ili nastup sa orkestrom sa novim programom, a ja takođe kroz par dana putujem na gostovanje. Na to sam mislio kada govorim o radnom danu koji ponekad traje i do 15 sati.

MF: Koji je to cilj koji ste sebi postavili i koji biste smatrali vrhuncem svoje karijere?
Boris: Nisam siguran da veliko planiranje i postavljanje ciljeva imaju mnogo veze sa talentom i iskrenim umjetničkim porivima.

MF: Živite u Singapuru, gdje radite i kao redovni profesor na Nanyang Academy of Fine Arts. Kako izgleda život u Singapuru? Koje su prednosti a koje mane života u ovom gradu-državi i gdje obavezno povedete prijatelje koji su prvi put u Singapuru?
Boris: Život u Singapuru je dobar, a o manama ne bih imao mnogo da kažem. Kulturni život je vrlo razvijen i aktuelan i dosta se vodi računa da mladi budu uključeni u tokove i dešavanja. Posebna se pažnja posvećuje napretku u obrazovanju, koje je već na vrhunskom nivou. I to je još jedan razlog zbog čega je Singapur tako privlačan u čitavoj Jugoistočnoj Aziji. Pored toga, svima je poznato da je i izuzetna turistička destinacija i nije mi lako kada treba da odlučim gdje prvo povesti prijatelje koji me posjećuju. Grad je sa razlogom proglašen rajem za ljubitelje gastronomije, kupovine, zabave, a, takođe, evidentno je liderstvo ove zemlje kada je u pitanju arhitektura i uređenje prostora.Time su svi fascinirani, pa ga nazivaju i gradom-botaničkom baštom. Singapur je takođe poznat po izvanrednim koncertnim salama i umjetničkim programima, sezona traje cijelu godinu, tako da prijatelje obavezno povedem na neke od ponuđenih programa.