Milosava Mila Žugić

INAT JE NAJJAČA STRANA MOG KARAKTERA

Milosava Mila Žugić, predsjednica Asocijacije poslovnih žena Crne Gore „Poslovna žena“

Mila Žugić diplomirana inženjerka, direktor Robne kuće „Nikšićanka“, svoju uspješnu poslovnu karijeru počela je prije više od 40 godina u Željezari Nikšić, u kojoj je osnovala Udruženje žena Željezare. Dobitnik je brojnih priznanja, među kojima je i nagrada Najbolji lider. Predsjednica je Asocijacije poslovnih žena Crne Gore „Poslovna žena“, supruga i majka troje djece i baka četvoro unučadi.

Kako je izgledao Vaš radni vijek u Željezari Nikšić?
Mila: Jedan od posebno važnih trenutaka u životu svakog pojedinca predstavlja zasnivanje radnog odnosa. U procesu koji tada nastaje zaokružuje se formiranje ličnosti, a uz sigurno porodično gnijezdo dobija i drugi dom – radni kolektiv. Tako je bilo u mom slučaju. U veliku porodicu Željezare ušla sam sa 15 godina kao učenica Industrijske škole kojoj je, kao najboljem đaku, ova kompanija dala stipendiju. To je bio i osnov da, samo tri dana poslije diplomskog, u Željezari zasnujem radni odnos.
Ubrzo nakon toga, kao mladi radnik proizvođač, ponovo sam postala stipendista – ovoga puta Titovog fonda. Navedeno mi je pomoglo da, uz obaveze na poslu, završim Fakultet organizacionih nauka u Beogradu, te postanem prva žena sa tim zvanjem u Crnoj Gori.
U Željezari sam prošla razvojni put od radnika do Vodećeg inženjera. Iako mi nije bilo lako, pamtim samo dobre dane i taj period života nosim u lijepim uspomenama. Imala sam sreću da budem dio kolektiva u kojem su zaposleni bili velika i srećna porodica. Čast mi je što sam 33 godine radila u Željezari koja je uvijek imala dobar i kvalitetan kadar prema kojem se odnosila sa posebnom pažnjom, njegujući human odnos. To iskustvo je za mene veoma dragocjeno.
Rad u Željezari je roman od više stotina strana i ovdje nema prostora za to.

Odakle ideja da osnujete Udruženje žena Željezare?
Mila: U životu čovjek ne može uvijek da bira svoj put. Postoji i nešto što vam se desi.
Udruženje žena Željezare organizovala sam da bih zaposlenim ženama omogućila preventivne preglede. Povod tome bila je želja da pomognem da se drugima ne desi ono što se desilo meni – zdravstveni problemi koji su nastali zbog toga što nijesam na vrijeme išla kod ljekara. To nijesam odmah saopštila. Nakon par aktivnosti, na red su došli i pregledi koji su pokazali da više od 50% žena ima manje ili veće zdravstvene promjene. Preventivni pregledi organizovani su tri godine, iz raznih oblasti medicine, što je rezultiralo time da je na godišnjem nivou pregledano do 250 žena (članstvo do 550 žena).
Udruženje je imalo i druge, brojne aktivnosti humanog, kulturnog, obrazovnog i opšteg karaktera po čemu je prepoznato i izvan Crne Gore. Za mene, ipak, najdraža aktivnost bilo je putovanje u Solun, u Grčku, na otvaranje izložbe BLAGA SVETE GORE za proslavu 800. godišnjice Hilandara.

Iz Željezare ste prešli na mjesto direktora Robne kuće „Nikšićanka“, koju ste uspjeli da podignete na noge i za svoju borbu i rad dobili prestižno međunarodno priznanje „Novi milenjum za kvalitet“ 2005. Kako ste uspjeli da od „Nikšićanke“ napravite prepoznatljiv trgovački, poslovni i kulturni centar?
Mila: Po prirodi sam veliki radnik i izuzetno cijenim takve ljude. Kako imam dosta oštar karakter i vrlo sam impulsivna, smatrala sam da nije dobro da budem na nekom rukovodećem mjestu. Takvom stavu ostala sam dosljedna.
No, ono što vas čeka u životu, prije ili kasnije morate završiti. Tako sam i ja, poslije 33 godine radnog iskustva, prihvatila ponudu za mjesto direktora RK „Nikšićanka“. Za donošenje takve odluke vezao me poseban motiv. Naime, pored rukovodnih struktura grada, tražile su i zaposlene žene RK koje su tada, u ukupnoj strukturi „Nikšićanke“, činile čak 95%. Uz navedeno, poseban izazov činilo je i stanje koje sam u RK zatekla – pokrenut stečaj, gubici, dugovanja, izgašena struja u objektu, kao i 118 zaposlenih bez perspektive za rad.
Što je – tu je, nazad ne može, naprijed je teško, izlaz se ne vidi. Ali, radnici su složni u ocjeni da će sve izdržati ako ostanem sa njima. Toliko je bilo naporno da sam radila najmanje 12 sati dnevno. Pored niza objektivnih i subjektivnih problema, tada je krenuo i projekat masovne vaučerske privatizacije.
Činilo se da problemima nema kraja. No, moj karakter koji ne trpi poraze uspio je da RK za četiri godine, od pokrenutog stečaja, dovede do osvajanja dvije međunarodne nagrade. Zato i kažem da za takav uspjeh jednaku zahvalnost dugujem i onima koji su me podržavali i onima koji su se protivili mom radu. Inat je najjača strana mog karaktera. Tada izdržim i nemoguće. Danas je to samo dio mog radnog iskustva..

Kako je nastala „Poslovna žena“? Koji su ciljevi Asocijacije poslovnih žena Crne Gore?
Mila: Krajem 2009. godine, podrškom Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG) i Njemačke organizacije za tehničku saradnju (GTZ), dvanaest vlasnica crnogorskih preduzeća, direktorki i menadžerki osnovale su dobrovoljno, nevladino, nepolitičko i neprofitno udruženje – Asocijaciju poslovnih žena Crne Gore „Poslovna žena“.
Cilj „Poslovne žene“ je da udruženim snagama i prezentovanjem potreba i razvojnih mogućnosti članica, pomogne unapređenju poslovanja, jačanju ženskog biznisa, povezivanju poslovnih žena na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom planu, razmjeni ideja, znanja i iskustva, kao i realizaciji zajedničkih projekata. Na taj način, Asocijacija namjerava da pomogne ne samo budućem položaju poslovnih žena u društvu već, zahvaljujući upravo ženi-preduzetnici i ženi-menadžeru, i ukupnoj crnogorskoj privredi.
Pored mene kao direktora RK „Nikšićanka“, osnivači Asocijacije poslovnih žena Crne Gore „Poslovna žena“ su: dr Milica Vuksanović, direktor i osnivač biohemijsko-mikrobiološke laboratorije „Dr Vuksanović“, Tatjana Mitrović, suvlasnik „MP Marketinga“ i osnivač Fondacije „Miloš Sekulić“, Zvezdana Oluić, PR menadžer UPCG, Ljubica Kostić Bukarica, direktor i suvlasnik „M.A.S. Code“, Svetlana Uljarević Čukić, direktor i vlasnik „Atela“, mr Danijela Laketić, direktor „Atlas penzije“, Željka Karanikić, vlasnik „The Kvartal Group“, Mirjana Paunović, osnivač i direktor „Pamarka“, Ratka Mandić, direktor „Atlant Agenta“, mr Milena Raičković, generalni sekretar CTU, mr Snežana Šćepanović, direktor prodaje AD „Stadion“.

Kakvi su planovi „Poslovne žene“ za sljedeću godinu?
Mila: Plan aktivnosti za sljedeću godinu je vrlo ambiciozan, a definisan je Akcionim planom Asocijacije. Ono što ima najveći prioritet je Konferencija poslovnih žena – naš tradicionalni događaj koji će 2012. godine biti održan po treći put, a potom i organizacija Sajma ženskog preduzetništva, nastavak saradnje sa sličnim organizacijama koje posluju u regionu i svijetu, kao i niz drugih aktivnosti čiji je zajednički cilj da što veći broja žena ohrabri da pokrenu sopstveni biznis.
Ovom prilikom želim da najavim i posebnu, novu aktivnost – otvaranje Poslovne ambasade koja će za cilj imati saradnju sa Vladom, državnim institucijama i bankama, a sve u interesu stvaranja povoljnijeg poslovnog ambijenta za razvoj ženskog preduzetništva u Crnoj Gori.

Koliko je žensko preduzetništvo razvijeno u Crnoj Gori?
Mila: Cijenim da razvoj ženskog preduzetništva u Crnoj Gori ima veliku perspektivu jer je crnogorsko društvo prepoznalo i prihvatilo potrebu pružanja podrške razvoju i unapređenju ženskog preduzetništva kao jedinog mogućeg puta koji vodi jačanju ekonomske samostalnosti žene i u porodici i u društvu.
Govoreći tome u prilog, podsjećam na činjenicu da je Investiciono-razvojni fond (IRF) ove godine otvorio posebnu kreditnu liniju za žene u biznisu kojom je pružio podsticaj i osnivanju novih i razvoju postojećih preduzeća čije su vlasnice žene. Vjerujem da će navedeno, ali i naredne aktivnosti IRF-a ove vrste biti značajan motiv i svojevrsan stimulans i budućim poslovnim inicijativama žena, njihovom ekonomskom osnaživanju, a time i ukupnom napretku privrede Crne Gore.

Koji su po Vašem mišljenju glavni razlozi zbog kojih je mali broj žena u svijetu biznisa u Crnoj Gori i u zemljama u regionu?
Mila: Žene tokom školovanja imaju veći uspjeh od muškaraca, ali se nakon završenog školovanja negdje „gube“. Zasnivaju porodicu, prekidaju kontinuitet u radu, usavršavanju, napretku u poslovnoj hijerahiji. To je jedan razlog. Drugi, ali takođe veoma važan razlog koji je u tradicionalnoj Crnoj Gori vrlo izražen, odnosi se na slabu podršku porodice i društva.
Samo unapređenjem rada institucija i stvaranjem povoljnije podrške zaposlenoj ženi može se računati na veće učešće žena u biznisu – u svim oblastima rada i stvaralaštva. Do tada, samo posebno uporne i veoma dobro organizovane žene koje, pri tom, imaju i punu podršku porodice, mogu uspjeti u biznisu. Biznis uzima cijelog čovjeka i to u kontinuitetu, bez vremena za pauzu i odmor.

Koje osobine, po Vašem mišljenju, ženama čine prednost, a šta je to što im nedostaje da bi krenule u sopstveni biznis?
Mila: Najvažnija osobina je da vjeruje u sebe, svoje znanje i iskustvo. Da ima definisan cilj i plan ostvarenja postavljenog cilja. Zatim da je hrabra i uporna jer kada krene u biznis ne može lako odustati. Da donosi dobra rješenja u raznim situacijama koje nastaju u radu. Da ima sportski karakter – da prihvata i uspjehe i poraze. Žene su nesigurnije od muškaraca. Manje žele da rizikuju. Često im nedostaje početna hrabrost ali, kad krenu u biznis, više se bore za opstanak firme nego što to čine muškarci. Zato su firme koje vode žene uspješnije.
Ukoliko ne posjeduju adekvatna novčana sredstva, žene nisu u prilici da osnuju preduzeće. Sa druge strane, bez imovine koja glasi na njihovo ime, žene se ne mogu obratiti bankama za podršku koja bi im, kroz odobreni kredit, pomogla u realizaciji poslovne ideje. To je ozbiljan problem čije rješenje iziskuje i isti tretman.

Većina žena ima problem kako da uskladi poslovne i privatne obaveze, jer i biznis i porodica traže kompletnu ličnost. Kako izgleda jedan Vaš radni dan?
Mila: Vrijeme je za mene vrlo važan faktor. Sa ove vremenske distance sve je drugačije. Danas ja nigdje ne žurim. Zahvaljujući velikom radnom iskustvu, s lakoćom obavljam svakodnevne obaveze direktora RK „Nikšićanka“, predsjednice Asocijacije poslovnih žena Crne Gore, predsjednice Savjeta RTV Nikšić. Ujedno, pomažem u radu porodičnoj firmi moga sina, obavljam poslove domaćice…. Porodica je ta koja me uvijek bezrezervno podržavala. Ostvarila sam svoje ciljeve i želim da uživam u rezultatima svoga rada sa porodicom.

Vaš savjet mladim i ambiciznim ženama koje žele da budu uspješne u profesiji kojom se bave.
Mila: Danas su mladi samostalniji nego što su bili u moje vrijeme. Imaju veću dozu „drskosti“ koja je velika prednost – naravno, ako je dozirana. Teško je davati savjete, ali mogu iznijeti svoje mišljenje. Danas mlade djevojke sve više žele da prvo ostvare karijeru, pa tek onda zasnuju porodicu. Pitanje karijere i porodice je najbitnija stvar. Posebno pitanje: Kako ih uskladiti. Imajući u vidu sadašnji poslovni ambijent i tempo života, čini se da je to dosta teško. Zato mislim da svi zajedno treba da se angažujemo da unaprijedimo okruženje u kom živimo i radimo i prilagodimo ga potrebama svakog pojedinca, a sve u interesu daljeg napretka i razvoja – i nas samih i društva u cjelini.

Wellness definisan kao zdrav način razmišljanja i življenja, filozofija koja obuhvata više načela za dobro tjelesno, duhovno i socijalno zdravlje, kultura življenja… Ima individualno značenje za svakoga, ali je ishod isti za sve – dobar, zdrav i ispunjen život. Šta je Vaša najveća sreća?
Mila: Za mene je porodica najveća sreća u životu. To su jedina vrata na koja jednako ulazim – bilo šta da mi se dešava. Sreća je i relativna, jer svako je doživljava na svoj način. Ipak, najveća sreća po meni, ali i najveći uspjeh, je ako nakon svega ostaneš čovjek!